Post has shared content
Evo jedne pjesme od Ive i mene sa jučerašnje duhovne obnove...

Post has attachment
Photo

Post has attachment
Photo

Post has attachment
Photo

Post has attachment
Photo

Post has attachment
Photo

SAN FRANCISCO
Nemoj me pitati
ko sam,
i šta želim,
I odakle moje rječi
na tvojim usnama,
Mrak je
i tiho predvečerje,
a mi na tramvajskoj stanici
uz San Fracisco.
Pogled je lagano odlutao
ali misao nije posustala...
Nemoj me pitati
o čemu sanjam
pokušavam da ti dočaram,
kakav to svjet postoji
u mojim snovima,
dok te moje ruke grle
a moje usne ljube i dok
naša tjela pripijena
jedno uz drugo ja
osjećam tvoju toplinu
svakog tvog poljubca
i dok mi je ruka na tvojoj
izazovnoj guzi polako
se vraćam u mladost i
osjećam se kao mladić
koji bi volijo da si mu
stalno u naručju a ne mislima
Nemoj me pitati
ko sam,
i šta želim,
I odakle moje reči
na tvojim usnama,
Šta sam ja,
ko sam ja,
Samo zaljubljeni sanjar
željan istine...


DRAVA
Samo tamo uz obalu Drave
Tamo gdje ona tiho protječe
Tamo su ostale uspomene
I najljepše riječi sa toliko
Ljubavi izgovorene

Voljela je Drava
Tebe i mene
I čekala šetnje naše
Naše razgovore
I najljepše osmjehe

O Dravo
Još te čujem kako žuboriš
I osjećam miris bagrema
I sjećanje na poljubce i šetnje
Na sve sretne dane
Koje će zauvjek ostati
U meni pohranjene

Možda se jednom vratim
Da te čujem kako mi pričaš
Da mi kažeš kako ti nedostajem
Da želiš čuti moj osmjeh
I riječi one sa toliko
Ljubavi izgovorene...
Mirjana

Wait while more posts are being loaded