Profile cover photo
Profile photo
Tihana
33 followers
33 followers
About
Posts

Post has attachment
Public
Ne, ne tražim te baš ništa. Samo često tražim tebe. Jer nedostaješ bolno. Jer si dio naših života koji će uvijek tražiti negdje utjehu i pitanja. Jer si dodir anđela i nisi ispunila sva moja tolika sanjanja.
Add a comment...

Post has attachment
Public
Nisi mi ukrala ni proljetni povjetarac, ni brčakanje u plićaku u suton, niti sakupljanje divljih kestena ili pravljenje jesenskih košarica. Ali Božić? Njega si mi srećo majstorski otela.
Add a comment...

Post has attachment
Public
Da, imala sam vrtoglavu godinu i da, nemam blage veze što me dalje čeka. I zato, nema novogodišnjih odluka, nema želja, nema ničega. Samo idem dalje. I to je to!
Add a comment...

Post has attachment
Public
I sjetite se da nije moguće graditi osobnu sreću koja je izolirana od drugih. Povežite se i podijelite. I uživajte u Božićnim blagdanima.
Add a comment...

Post has attachment
Public
Baš sam se tada snažno kao uragan borila sa dugačkim pitanjima. A opet, prepuštala se tom malodušnom zagrljaju samoće i očaja. Kao da sam željela kazniti taj nemir u sebi.
Add a comment...

Post has attachment
Public
Danas ću vam ovdje prenijeti samo dvije poruke. Iz njih možete isčitati svu ljepotu ljudske dobrote. Shvatiti da domino efekt postoji. Razumjeti da se dobro dobrime uvijek vrati.
Add a comment...

Post has attachment
Public
I tako. Sljedeći puta kada vas na radnom mjestu ulovi onaj prokleto čudan poriv koji zovu majčinska bezuvjetna ljubav, istresite sve što imate u ladicama, pa pokupite. I tako bar pet puta u toku osamsatnog radnog vremena. Otklopite sendvič koji ste si kupili za gablec i zaljepite si ga na majicu. Otiđite kod šefa i sve što mu imate za reći, ponovite bar pet puta, svaki puta sve glasnijim tonom. Povedite sa sobom i kolegicu, samo da vas bez prestanka povlači za rukav i nogavicu dok razgovarate. Vjerujte mi, brzo će vas proći.
Add a comment...

Post has attachment
Public
Ne. Nikada neću saznati kakva bi anđele bila. Jer ne poznam dušu tvoju. Ostavila me ovdje. Očiju punih suza, prazih ruku, krvavog srca, iskrivljenog lica. Nikada neću znati bi li se sakrila iza mojih nogu ili bi prkosno zakoračila korak naprijed. Nikada neću znati da li bi voljela poriluk ili možda suhe smokve. Koliko bi obična ili neobična bila? Koja lutka ti je najdraža lutko, koji ti je omiljeni lik iz crtića, Švrćo moj? Poznam samo tvoje rumene usne i dugačke trepavice. Jedan pramen tamne kose i taj predivan šećerni miris. Nikada nisam čula kako dišeš, ni osjetila veću bol zbog toga.
Add a comment...

Post has attachment

Post has attachment
Wait while more posts are being loaded