Profile

Cover photo
Stan Schroeder
Works at Mashable Inc.
Lives in Zagreb, Croatia
1,740 followers|123,302 views
AboutPostsPhotosVideos

Stream

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
O predsjedničkim webovima i standardima. 

---
UPDATE: Evo kaže mi Ivana u komentarima da se radi na ispravljanju problema o kojima govorim niže. Središnja stranica je http://gov.hr -- srdačno pozdravljam inicijativu i nadam se da će biti dovršena u neko dogledno vrijeme. 
---

Tema dana je Kolindin predsjednički web, koji osim što nas vraća u (po internetskim standardima) pradavnu prošlost, sadrži stranice koje upućuju na četiri različita predsjednika - Franjo (http://predsjednik.hr/Predsjednik), Stjepan (http://predsjednik.hr/Impresu) Ivo (http://predsjednik.hr/Impresum) i Kolinda (http://predsjednik.hr). 

Radi se tu vjerojatno o (za Hrvatsku standardnoj) situaciji gdje se ne zna tko pije, tko plaća, tko naručuje a tko nosi -- i pretpostavljam da je tako u vezi predsjedničkog weba već godinama. Kolinda je jamačno bila nezadovoljna sivom bojom koja je dominirala Josipovićevom stranicom. "Ne može to tako," odbrusila je, vjerujem, jednom od svojih pomoćnika. "Radije nas vrati na stari Mesićev web. I zaplavi ga. Nisam zalud ovu haljinu pravila. Tako, tako, još plavije da bude. Neću da vidim druge boje uopće!"

Koliko god smiješno izgledala zbrka s predsjedničkim stranicama, ona nije veliki problem, osim što nas sramoti -- riječ je o uglavnom informativnim stranicama a ne webu koji sadrži usluge koje će građani Hrvatske često koristiti.

No, ovo je prilika da se dotaknem problema koji nas prati od kad je interneta, a to je posvemašnji nedostatak bilo kakvog standarda kad je riječ o web stranicama državnih institucija. 

Primjerice, stranica svakog ministarstva je posve različito koncipirana i vizualno osmišljena. Neke su stranice posve nove, dok su druge prastare. Neke se osvježavaju često, neke rijetko. Neke su pretrpane sadržajima, druge imaju prilično minimalistički pristup. 

To ide tako daleko da čak ni domene nisu standardizirane -- primjerice, Ministarstvo kulture se nalazi na www.min-kulture.hr, dok se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta može naći na www.mzos.hr.

Sve ovo vrijedi i za državne urede, razne upravne organizacije, te urede Vlade. 

Letimičnim pogledom izvornog koda ovih stranica vidi se da su rađene koristeći različite tehnologije i s različitim alatima, od ASPa do PHPa, od Wordpressa do raznih custom rješenja. 

Pogledajte sami popis svih tih stranica (https://gov.hr/ministarstva-i-drzavna-tijela/58). Ako smo ciljali na šarolikost, bome nam je uspjelo. 

To sa sobom nosi dva problema. Prvi je to što nas ta raznolikost dramatično više košta nego da postoji platforma na kojoj se nalaze webovi svih ministarstava, uz jedinstveno održavanje. Pretpostavljam da svako ministarstvo ima svoj budžet za izradu weba, pretpostavljam (na osnovu apsolutno svih javnih projekata u Hrvatskoj ikad) da je taj budžet prenapuhan, da se troši neracionalno i da se sve skupa radi više ili manje šlampavo. Odokativno, kladim se da bi se jedinstvenom platformom moglo uštedjeti par milijuna kuna, ako ne i par desetaka.  

Drugi, možda i važniji problem jest što je korisniku -- a mi, hrvatski državljani smo korisnici državnih usluga -- znatno teže naviknuti se na 15 ili 20 konceptualno i vizualno posve različitih webova nego na jedan ili barem nekoliko. Zamislite da su svi standardni elementi webova naših ministarstava i državnih ureda -- izbornik, novosti, ustroj, kontakti -- uvijek na istom mjestu,  te da se mijenja samo, recimo boja pozadine. Ne bi li to bilo ljepše, lakše i praktičnije?

Netko će reći "pa ni Amerikanci to nemaju." Istina je -- stranice američkih ministarstava su, mada uglavnom bolje i kvalitetnije dizajnirane i osmišljene od naših, također međusobno prilično različite.

Ali to ne znači da je to dobar put. Pogledajmo, recimo, Estoniju, koja od ljeta 2014 ima jedinstvenu strukturu i dizajn za web stranice svih ministarstava.

Ne vjerujete li da je to bolje rješenje, lijepo odite na portal vlade (http://vm.ee/en) i kliknete na Ministries. Izaberite bilo koji podatak koji vas zanima -- ja sam, recimo, pogledao koliki je porez na dohodak. A onda pokušajte pronaći ekvivalentan podatak kod nas. 
 ·  Translate
26
1
Ante AnteZ's profile photoRatomir Mihaljević's profile photogordan hlupić's profile photoBlago Filipovic's profile photo
13 comments
 
čovjeknemošeizdršuart
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Krediti u švicarskom franku -- jesu li banke mogle (i trebale) biti pametnije?

Posljednjih dana mnogi moji poznanici i prijatelji koji se ponešto razumiju u ekonomiju obrušili su se na Milanovića i Lalovca zbog nedavne odluke o fiksiranju tečaja švicarskog franka kako bi se zaštitile privatne osobe koje imaju kredit vezan za tu valutu. 

Jedan ironično predlaže da se na godinu dana odredi da je neka dionica po izboru fiksne cijene 639 kuna; drugi napominje da je uzimanje kredita u franku bila stvar izbora, treći pak kaže da je Hrvatska zemlja u kojoj  otplaćujete tuđe kredite. 

Vidio sam i još nekoliko starih argumenata koji se se pojavili prvi put kad je Udruga Franak reagirala: Banke nisu mogle znati kako će se kretati tečaj franka, nitko nije tjerao ljude da dižu kredite i slično. 

Svaki od ovih argumenata ima smisla, ali vidim jako malo argumenata za drugu stranu. Ima nekoliko pitanja na koja, koliko ja vidim, nitko nije dao odgovor. 

-- Da li banke u drugim državama, pogotovo one na zapadu, daju kredite vezane za stranu valutu, i pod kojim uvjetima?
-- Kako su zapadne zemlje intervenirale vezano za problem kredita u franku? (znamo za slučajeve Poljske i Mađarske, no što je s ne-post-tranzicijskim zemljama) 
-- Da li su država i banke trebale i prije reagirati, tj. da li se moglo znati da su krediti vezani uz stranu valutu (foreign currency loans) opasni?
-- Koliko su naše banke, u odnosu na banke u drugim zemljama, učinile da smanje rizik od ovoga što se sada događa s kreditima u franku?

Ukratko, u ovakvim slučajevima umjesto teoretiziranja na prazno mislim da je najlakše naći neku razvijenu zapadnu zemlju, relativno sličnu nama i vidjeti kako je to tamo riješeno. Ja sam malo istražio Austriju (zanimljivu i radi toga što nekoliko naših banaka-kćeri ima majke u toj zemlji). 

Dakle, austrijska FMA (financial market authority)  je još 2003 objavila dokument koji se zove FMA Minimum Standards for Granting and Managing Foreign Currency Loans. Nije riječ o pravno obvezujućem dokumentu, no FMA jasno kaže da očekuje kreditne institucije da ga poštuju. 

Dokument se nalazi ovdje: http://www.fma.gv.at/typo3conf/ext/dam_download/secure.php?u=0&file=2510&t=1402306770&hash=f4381a514b828dcf7900173542cac728

Najbolje je da ga pročitate sami, no moja interpretacija jest da u njemu FMA traži da svaka kreditna institucija mora 

a) ograničiti koilko takvih kredita daje 
b) prilikom odobravanja takvog kredita uzeti u obzir kreditnu sposobnost korisnika kredita ČAK I U SLUČAJU PROMJENE TEČAJA
c) konstantno reevaluirati svaki ovakav kredit, te ako prilikom te evaluacije utvrdi da korisnik kredita više nije kreditno sposoban (uslijed velike promjene tečaja) ponuditi neku alternativu, u smislu reprograma kredita, konvertiranja u lokalnu valutu itd.

Točka b) je izuzetno zanimljiva, jer to, prema mojim saznanjima, banke u RH nisu radile. 

Primjer: Recimo da želim podići kredit od 100,000 franaka na 30 godina, i mjesečna rata mi je 600 franaka. Banka kaže da je po njenoj procjeni to rata koju ja mogu otplaćivati. S druge strane, isti takav kredit u kunama koštao bi me nešto više mjesečno, recimo 5,500 kuna, i banka mi to ne želi odobriti jer nisam kreditno sposoban. 

Ali nije li banka morala uzeti u obzir  mogućnost da franak poraste za 20 posto, što bi značilo da rata raste izvan okvira moje kreditne sposobnosti, i odbiti mi kredit? 

Austrijanci kažu da jest (uz ogradu da ne znam koliko su austrijske banke to poštovale u praksi). Naše banke su to (koliko ja znam) zanemarile, pravdajući se da nisu mogli znati kretanje tečaja. Nisu mogli znati kretanje, ali nemojmo se praviti glupi -- znali su dobro da postoji ozbiljna mogućnost velike promjene tečaja i samim time i rate kod ovakvih kredita. Ipak, naše su banke te kredite dijelile šakom i kapom. 

Naše banke nisu baš ni ograničavale plasman ovakvih kredita -- prema podacima iz 2013, udio kredita vezanih za franak u svim stambenim kreditima bio je 40 posto. 

Točku c) spominje Economist u tekstu iz 2009 (http://www.economist.com/node/14587377). Tu je i zanimljiv citat jednog dužnosnika iz FMA: “We don't want millions of people acting like little hedge funds.”

Evo i dodatka na spomenuti dokument iz 2008, u jeku financijske krize: http://www.fma.gv.at/typo3conf/ext/dam_download/secure.php?u=0&file=2511&t=1327063544&hash=24063926a5fb48afe179121df0e6f103

Tu se, između ostalog, kaže da banke moraju biti u stanju ponuditi refinanciranje takvih kredita, čak i u lošim tržišnim uvjetima. 

Aktualna verzija ovog dokumenta iz 2013 ima još zanimljivih stanki; primjerice, banke prilikom davanja ovakvih kredita privatnim osobama moraju ponuditi pismeni opis vezanih rizika te općenito funkcioniranja ovakvih kredita, te uvijek moraju ponuditi i kredit u lokalnoj valuti ili ponuditi financijske instrumente koji hedgiraju rizike vezane uz promjene tečaja.

Također, davanje kredita u francima se dopušta samo izuzetno bogatim osobama (HNWI -- high net worth individual) ili onima koji imaju značajna primanja u valuti za koju je kredit vezan. 

Dokument je ovdje: 

https://www.fma.gv.at/typo3conf/ext/dam_download/secure.php?u=0&file=8939&t=1421922300&hash=6e97bbdd2e7c6163953dfa2b9abfad50

Da se razumijemo, ne kažem da je sve što se u Austriji radilo bajno. Ovaj dokument detaljno i vrlo kritički sagledava praksu "carry tradinga" u toj zemlji -- http://www.snb.ch/n/mmr/reference/working_paper_2008_19/source/working_paper_2008_19.n.pdf

No, u dokumentima njihovih financijskih institucija i u riječima njihovih dužnosnika, čak i debelo prije posljednje financijske krize u Europi i svijetu, da se primijetiti da su duboko svjesni da prosječno kućanstvo ili privatna osoba nisu u stanju procijeniti rizik vezan uz kredite vezane uz stranu valutu, te se dodatne procjene rizika i mjere za zaštitu kako banaka tako i potrošača očekuju od samih banaka. 

Dakle, ljude koji su uzeli kredit u Švicarcima ne opisuje se kao glupe, pohlepne i bahate, već kao ljude koji nisu znali i nisu mogli znati u što se upuštaju (napomena: u dokumentima linkanim gore radi se jasna distinkcija između kućanstava (households) i profesionalaca (drugih banaka) te se očekuje da su ovi drugi upoznati sa svim kreditnim rizicima.)

Također, od banaka se očekivalo da ukalkuliraju rizik od promjene tečaja u instrumente osiguranja. 

Hrvatski HNB također je više puta upozoravao na opasnosti podizanja kredita s valutnom klauzulom u stranoj valuti. Još 2006, recimo --  (http://www.forum.hr/showthread.php?t=160353&r=archive). Banke su se uglavnom pravile mutave dok situacija nije eskalirala. No je li HNB mogao i trebao učiniti više osim pukog upozoravanja?

Vratimo se na Milanovićevu i Lalovčevu mjeru. Da li je ona ispravna, ne znam. Slične mjere predlažu se u Poljskoj, Mađarkoj i Litvi ovih dana -- nisam dovoljno stručan da ocijenim koje je rješenje najbolje. 

No definitivno ne smatram da one koji su "zapeli" u kreditu u švicarcima treba ostaviti na cjedilu. I definitivno smatram da HNB treba obvezati banke da PUNO bolje informiraju potrošače u budućnosti. 

DISCLAIMER: Nemam kredit ni u jednoj valuti. 
 ·  Translate
43
10
Dama Nekretnine's profile photoGoran Marinovic's profile photoLjubica Sabljak's profile photoStipo Popic's profile photo
11 comments
 
Nikako ovim komentarima ne stižemo do bti stvari. Nikakve naše vlade tu ne mogu ništa ozbiljno učiniti. To je zadano predugovaranjem, ugovaranjem i potpisivnjem ugovora s EU. Iz osnovnih zadanih postulata; apsolutno privatno vlasništvo svega postojećeg, (tako zvano) slobodno tržište, politička demokracija. Ostalo je kozmetika. Petpristupni i pristupni fondovi za zadane namjene koji su prirodno manji od doprinosa koji daje hrvatska itd.
 ·  Translate
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Kako su Hrvati postali turisti u svojoj zemlji

Jedna od mnogih stvari na koje se instant naježim su anegdotalni dokazi. To je ono kad netko ustvrdi da pušenje nije štetno jer ima dedu koji ima 200 godina i puši sedam šteki na dan.

No ima situacija gdje je uzorak iz vlastitog iskustva dovoljno velik da postane relevantan, recimo kad vam automehaničar kaže da svakoj drugoj Škodi na kojoj je radio odlaze amortizeri. 

Tako se ja nekako u posljednje vrijeme osjećam glede odlaska ljudi iz Hrvatske. Pri tom ne mislim samo na fizički odlazak, nego i rad za strance (kao što ja radim za stranu kompaniju), te razne oblike gastarbajterstva pri kojima ljudi sezonski odlaze van. 

Otvorio sam na Facebooku listu prijatelja i od nasumično odabranih 30 Hrvata:

12 radi u Hrvatskoj
2 radi u Hrvatskoj ali ozbiljno razmišlja o odlasku
8 radi vani ili za strance
7 je efektivno nezaposleno, od čega neki rade povremeno u RH a neki vani
1 je u penziji

Zvuči nevjerojatno, ali isti ti ljudi prije pet godina su doslovce svi (osim jednog za kojeg nisam siguran) radili ili studirali u Hrvatskoj. 

Kad malo sistematiziram, svi koji su otišli su ljudi koji ili nemaju izbora, ili im je izbor takav da im se jako, JAKO ne isplati ostati.

Znam preko deset ljudi koji su s mog malog rodnog otoka otišli u Irsku. Razlog je jednostavan: na otoku jednostavno nema posla po zimi, osim onih elementarnih zanimanja tipa poštar, policajac, a ta su popunjena. Prvo je to bilo nekoliko ljudi, no svake godine (a to traje već 7-8 godina) ode novih 4-5, vidjevši da u Irskoj (pogotovo za zanimanje tipa kuhar i konobar) ima posla. 

Zatim, sve više ljudi koji se bave intelektualnim uslugama jednostavno odustaje od "zezanja" u .hr te rade za strance. Programeri, dizajneri, copywriteri, arhitekti, iz svake branše znam ih nekoliko koji su ili otišli ili su jednom i pol nogom vani. 

Većina njih ima posebno dobar poticaj da plaćaju porez negdje drugdje, jer je Hrvatska po poreznom opterećenju na plaću (ako je ona veća od 1000 eura, a ako radite za strance, je) jedna od najgorih na svijetu. 

Nešto na tu temu imate ovdje: http://kapitalac.wordpress.com/2014/08/26/koliko-je-porezno-opterecenje-1-kune-neto-place/ 

Nažalost, za tu temu ima malo razumijevanja u javnosti, što je djelomično razumljivo -- jako puno ljudi u Hrvatskoj radi za plaću blisku minimalcu, i čini im se da je svakome tko zarađuje preko 1000 eura super i nema se što žaliti. No, svatko tko može birati hoće li na 3000 eura državi morati dati 1500 ili 700, nakon nekog vremena slegnut će ramenima i otići van (ili posve izbjeći porez, no to je druga tema). 

Nedavne promjene zakona nisu bile dovoljne da se stvari promijene. Originalni plan -- da se ukine najviša porezna stopa na plaću od 40% -- bio bi po meni dovoljan da mnogi koji razmišljaju otići ipak ostanu i nastave raditi iz Hrvatske, na daljinu, i tu plaćati poreze. Ovako, bojim se da ništa od toga. 

Puno se priča i o doktorima i njihovim plaćama. Meni se stvar čini prilično jednostavna; ako doktor negdje vani može dobiti znatno više novaca i znatno manje maltretiranja, u jednom trenutku će se odlučiti za odlazak. Nije tu samo stvar novaca, već i rastućeg osjećaja da RH u jednom, vrlo skorom, trenutku jednostavno više neće imati novaca plaća javno zdravstvo, ni plaće, ni opremu, ni bolničke krevete -- ništa. 

Netko tko se bavi makroekonomijom i demografijom vjerojatno može izvući bolje zaključke od mene. Meni se jednostavno čini da u Hrvatskoj sve manje ljudi živi, radi, plaća porez. 

Znate što je još zanimljivo? Svi koji su otišli, prilično su zadovoljni. Pogotovo ovi koji se vraćaju na odmor u Hrvatsku. Lijepo je tu kod na kad dođeš po ljeti: sunce, more, plaže, dobra spiza. Šteta je samo što i oni koji ovdje žive polako ali sigurno postaju turisti. 

Slika: Flickr, R/DV/RS, https://secure.flickr.com/photos/redvers/
 ·  Translate
15
3
Zlatko Đurić's profile photoLuka Kladaric's profile photoBarbara Slade Jagodic's profile photoValentino Međimorec's profile photo
5 comments
 
rofl +Matej Udovičić ne znam ja nista, klikno na link, vidio comment field :D
 ·  Translate
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Priča o Malti


Malta je mala mediteranska država, jedna od najmanjih članica EU. Prekrasna je i ima ugodnu klimu; turizam joj je jako bitan dio ekonomije, dok s teškom industrijom stoji slabo. U Uniju je ušla relativno kasno (2004.), a nedavno je privatizirala državne firme poput telekomunikacija, banaka, pošte i brodogradnje. Ima visok udio javnog duga u GDP-u, a turizam im je tijekon najgorih godina znatno pogođen ekonomskom krizom u Europi. 

Iako je Malta otočna država, znatno manja od Hrvatske — svega 316 km2 naspram 56.594 km2 — i ima svega 450 tisuća stanovnika, otprilike deset puta manje od nas, gornji opis bit će ipak vrlo poznat svakom Hrvatu. U odnosu na zapadnoeuropske velesile kao što su Njemačka i Francuska, Hrvatska i Malta i nisu baš tako različite. 

No, sljedeće će rečenice biti jako strane svim Hrvatima. Nakon kratke i plitke recesije u 2008. i 2009., ekonomija Malte se oporavila sa rastom BDP-a od 3.4% u 2010. godini, 3% u 2011. i 1.2% u 2012. godini. Nezaposlenost se smanijla sa 7.3% u prosincu 2009 na 6.2% u prosincu iduće godine. U 2010. godini Malta je bila rangirana deseta na svijetu po uspješnosti privlačenja stranih investicija (644 milijuna eura u 2009. godini). Kako su to uspjeli?

Igrom slučaja u ruke mi je dospio vrlo detaljan izvještaj o ekonomiji Malte — nemam najnoviji, ali ovdje možete pogledati izvještaj istih autora za 2011. godinu — http://countryprofiler.com/CP_Malta_Report_2011/pubData/source/CP-malta-2011.pdf. Ono što fascinira u tom tekstu jest laserska preciznost kojom je Malta odredila svoje ciljeve, identificirala svoje slabosti i prednosti, te hrabro prihvatila nove poslovne modele.

E sad, prije nego nastavim, jasno mi je da Malta i Hrvatska nisu ista stvar. Nemaju iste ciljeve (ali im se neki ciljevi preklapaju), i ne može se model Malte samo preslikati na nas. 

U cijeloj priči je interesantan njihov pristup, koji u Hrvatskoj, u kojoj mnogi i dalje sanjaju o industrijalizaciji i megalomanskim projektima vezanim za energetiku kao nečemu što nas može izvući iz krize, nećete vidjeti. Kod nas nema hrabrosti da se, kao Irska, odlučimo biti silicijska dolina Europe. Nema odlučnosti da kao Crna Gora uvedemo nizak porez na dobit (9%)i približimo se definiciji poreznog raja. Nema ni odvažnosti da se odlučimo na neki radikalniji potez, kao što je potez Mađarske koja je opičila posebni porez bankama. Ništa od navedenog nije lako postići, ali tko u ovom trenutku još misli da se bez neke radikalne ideje i strategije možemo izvući iz dramatično povećavajućeg deficita?

No, vratimo se Malti. Tridesetak posto njihovog BDP-a je turizam. Bitan sektor privrede su i financijske usluge. Farmacija, ICT, avijacija i pomorstvo — sve grane koje su rasle otkad je Malta ušla u EU. Ključan citat iz CP reporta: “Malta is investing heavily in educating its young people for careers in these sectors, often designing specialised courses in conjunction with industry representatives in order to ensure that future growth is not hindered by a shortage in qualified personnel”. 

Glede manjka stručnjaka, pitajte bilo koju domaću tvrtku koja se bavi razvojem mobilnih aplikacija ili softvera općenito da li im fali kvalitetnog kadra. 

Sad ide najzanimljiviji dio. Malta je jasno definirala online klađenje kao jedan od ključnih sektora svog razvoja. Nije sve ostalo na pukim pričama: postavila se regulativa koja je omogućila firmama koje se time bave da lakše posluju. 2005., bilo ih je u Malti dvadesetak. 2010. bilo ih je 253, uz 3,700 zaposlenih i 19.6 milijuna eura iz tog sektora slilo se u državnu kasu. Danas, prema ovom izvještaju iz 2013 (http://www.pwc.com/mt/en/about-us/doing-business/doing_business_in_malta_2013.pdf), 10% svih online gaming stranica radi iz Malte. Kompletni promet u toj industriji na Malti je 2 milijarde eura godišnje. 

Neke od mjera koje je Malta donijela da omogući takvim kompanijama lakše poslovanje: vrhunska telekomunikacijska infrastruktura, tehnološki neutralan regulatorni okvir, niže oporezivanje (gaming tax je ograničen na maksimalnih 466.000 eura godišnje, naprimjer), dogovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, i još sijaset toga. Vrlo kratko: ukoliko namjeravate otvoriti servis za online klađenje, najbolje mjesto za to je Malta. I to ne slučajno. 

Pitam vas: možete li zamisliti Milanovića, Karamarka ili bilo koga drugoga tko će danas-sutra biti na vlasti da identificira ovakvu granu privrede kao ključan razvojni element Hrvatske? Ne mora to biti online klađenje. Mogu biti MMO-ovi (pogledajte CCP i Island), mobilne aplikacije, električni automobili…

Ja, nažalost, ne mogu. 

Da ne izmišljam primjere, evo još nekoliko stvari kojima se Malta ciljano i precizno bavi: filmska produkcija, biotehnologija (grade biotehnološki park), proizvodnja lijekova, wealth management. Izvještaj opisuje što je točno Malta učinila regulativno a što konkretnim ulaganjem ili privlačenjem ulaganja da bi pokrenula svaku od tih industrija. Ima 200 stranica ali toplo preporučam da ga pročitate. 

Mislim da je Hrvatska dovoljno mala i dovoljno fleksibilna da se ugleda, barem dijelom, na zemlje kao što su Island i Malta. Mislim da, ako se odlučimo i postavimo pametni regulatorni okvir te uložimo neke novce u edukaciju i razvoj u nekom od spomenutih smjerova, možemo biti konkurentni na globalnom tržištu. 

Ono što me plaši, još više od staromodnosti i nefleksibilnosti naših političara, jest staromodnost i nefleksibilnost naših ljudi općenito. U raspravi koja se razvila oko mog prethodnog teksta, primijetio sam velik broj komentara, čak i od ljudi iz branše, kojima je riječ “startup” strana. Svima je kul vidjeti da je neki Hrvat napravio neku simpatičnu aplikaciju za iPhone (Fojo), ili superbrzi električni automobil (Rimac), ili električni bicikl (Visiobike), ili pokrenuo popularnu, globalnu online zajednicu (Madbarz), ali malo tko misli da je u tim stvarima budućnost. Čeka se da Hrvati pronađu naftu, ili da počnu proizvoditi automobile, ili da brodogradnja nakon 20ak godina propadanja ponovo stane na noge. Još uvijek je tu taj strah od neopipljivog — vole se nekretnine, čvrste, teške zgrade, veliki automobili, široka polja, a male, nevidljive aplikacije, igre, startupi, to se Hrvatima čini nekako neozbiljno, prolazno, slabašno.

Da se kod nas, kao na Malti, online betting odredi kao jedna od vitalnih grana privrede, za koju će ići posebna regulativa, za razvoj koje će se osnovati posebna agencija, i u koju će se uložiti novac, Hrvati bi se smijali. 

Malta ima BDP po glavi stanovnika $28,100, Hrvatska $18,100. Malta ima nezaposlenost u 2012 6.1%, Hrvatska 18.6%. Maltin kreditni rejting prema S&P je A. Hrvatski je BBB-. BDP Malte rastao je 1.2% u 2012, BDP Hrvatske pao je 1.8%. 

Sve se bojim da će se oni i dalje baviti “glupostima,” a mi ćemo se koncentrirati na “ozbiljne” stvari. 

Image: Flickr, whaledancer99 (https://secure.flickr.com/photos/35363841@N04/)
 ·  Translate
5
3
Marko Blažeković's profile photoPedja PUSELJA's profile photoalencar bahia's profile photomarilou blanca's profile photo
13 comments
 
Siguran sam da alat ne uvjetuje dali je diskusija pametna ili nije, štoviše upravo ovo sada što radimo je dokaze tome. Idemo totalno offtopic, kao što se to dogadja i na FB i na komentarima ispod članaka i na forumima.
 ·  Translate
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Nastavno na prošli post, evo odgovora nadležnih na "20 istina o EU" koje kruže Fejsbukom. Hvala Milanu što se potrudio pitati i dobiti odgovore. Pejstam njegov post u cijelosti:

---

Pohvala za Informacijski centar EU-a! Ovih dana se po zidovima Facebooka dijele "20 istina o ulasku Hrvatske u EU" - kopirao sam ih, poslao njima i tražio odgovore kao bilo koji drugi građanin.
I evo, par dana kasnije - poslali mi odgovore, jedan po jedan. Kakvi god vaši stavovi o ulasku u EU bili, sad imamo dvije strane... pa kad već donosite odluke - razmotrite obje! Budući da su službeno potpisani od EU info centra, (Đana Petračija
Službenik za deskom/ Help Desk officer) kolege novinari, slobodno ih koristite za tekstove - ako vam se čini zanimljivim...

1. Hrvatskoj vladi je naređeno da se svih 35 potpisanih poglavlja drže u tajnosti i da Vam nastave prodavati maglu do konačnog ulaska, pa sad pročitajte ISTINE koje su se Hrvatskoj dogodile, ili bi se dogodile ulaskom u Eu, pa će Vam biti jasno zašto ih hrvatska vlada i hrvatski predsjednik skrivaju od Vas.

Pregovaračka stajališta su dostupna hrvatskoj javnosti od početka srpnja 2011. Odluku o objavljivanju donijela je hrvatska vlada, koja je i ranije bila u mogućnosti, da je htjela, objaviti pregovaračke dokumente. EU ne naređuje ni ne određuje hoće li i kada vlasti države koja se sprema za članstvo objaviti dokumente ili na drugi način obavijestiti javnost o tijeku i ishodu pregovora.

Pregled pregovaračkih stajališta Hrvatske, EU-a te rezultati pregovora u svim poglavljima dostupni su na web stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH na sljedećem linku: http://www.eu-referendum.hr/hr_eu/stajalista.html

Hrvatski prijevod Ugovora o pristupanju je dostupan na web stranici: http://www.eu-referendum.hr/hr_eu/ugovor.html

Također, engleska verzija dokumenta kao i sažetak rezultata pregovora dostupni su web stranicama Delegacije EU-a: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=3578


2. Ulaskom u EU gubi se suverenitet, neovisnost i pravo na slobodu odlučivanja. Sve daljnje odluke su ustvari naredbe po volji Bruxellesa koje moraju biti izvršene, inače slijede kazne i sankcije!

Ulaskom u EU države članice ne gube svoju neovisnost i suverenitet jer svaka država članica sudjeluje u donošenju onih odluka koje se donose na EU razini. Stoga, ispravno je reći da će nakon ulaska u EU Hrvatska su-odlučivati s ostalim državama o pitanjima od zajedničkog interesa. No, nije točno da će "Bruxelles" odlučivati o apsolutno svim pitanjima i u tom smislu diktirati Hrvatskoj što joj je činiti. Postoje uostalom jasna podjela nadležnosti o čemu se odlučuje na nivou EU a o čemu zajednički ili o čemu zemlje članice isključivo odlučuju (vidi donju tablicu).

Isključiva nadležnost EU-a Zajednička nadležnost Područja u nadležnosti država članica koje EU može poduprijeti svojim programima Isključiva nadležnost država članica
• Upravljanje carinskom unijom
• Monetarna politika (eurozona)
• Pravila tržišnog natjecanja
• Međunarodna trgovinska politika
• Zaštita morskih bioloških resursa
• Sklapanje određenih međunarodnih ugovora • Pravila unutarnjeg
• tržišta
• Određena područja socijalne politike
• Regionalna politika
• Poljoprivreda i neka pitanja ribarstva
• Zaštita okoliša
• Zaštita potrošača
• Promet
• Transeuropske mreže
• Energetika Područje
• slobode, sigurnosti i pravde
• Određena pitanja
• javnog zdravstva
• Neka pitanja istraživanja,
• tehnološkog razvoja i istraživanja svemira
• Određena pitanja razvojne suradnje i humanitarne
• pomoći • Ekonomska politika
• Politike zapošljavanja
• Obrazovanje
• Politike za mlade
• Učenje jezika
• Školovanje u inozemstvu i međusobno priznavanje diploma i kvalifikacija
• Turizam
• Sport
• Kultura • Vanjski poslovi i obrambena politika
• Zdravstvena politika
• Školski kurikuli
• Državljanstvo
• Stanovanje
• Financiranje javnih televizija
• Socijalna prava
• Korporativni porezi

Kad smo kod Bruxellesa, što je to "Bruxelles" u ovom smislu u kojem se spominje u ovom tekstu? Pretpostavljamo da su autori ovog teksta mislili na EU institucije koje donose odluke u sustavu EU-a – Vijeće i Parlament, te Komisiju koja Vijeću i Parlamentu ima pravo podnijeti prijedloge odluka. Ako je tako, onda u svim tim institucijama će sjediti i predstavnici Hrvatske.


3. Lisabonski ugovor (Ustav Eu) napisan je na nerazumljivih 2800 stranica koje nitko iz vlade nije niti pročitao, jer su i sami priznali da nemaju prijevod Lisabonskog ugovora!

Lisabonski ugovor nije ustav EU-a jer EU nije država. Donošenje Ustava EU-a odbacile su same države članice EU-a.

Lisabonski ugovor je dostupan na svim službenim jezicima Europske unije kao i na hrvatskom: http://www.eu-referendum.hr/o_eu/lisabon.html

Više informacija o Lisabonskom ugovoru: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=107


4. EU nije zastupnička demokracija. Političari u EU se sami biraju između sebe. Eu birokrati su sami sebi izglasali Lisabonski ugovor, bez pristanka svojih građana putem referenduma.

Zastupnici u Europskom parlamentu se biraju na izborima, a bez Europskog parlamenta nije moguće donijeti većinu zakona u EU-u. Povjerenike u Europskoj komisiji predlažu države članice, a oni obično dolaze iz krugova političara koje su pak građani izabrali na izborima u državama članicama. Potvrdu sastava Europske komisije daje Europski parlament, dakle predstavnici građana EU-a, birani na izborima za Europski parlament. U Europskom vijeću i Vijeću Europske unije ionako sjede predsjednici država i vlada odnosno ministri koji su trenutno na vlasti u državama članicama. Stoga, političari se ne biraju između sebe nego ih biraju predstavnici koje građani izaberu.

Lisabonski ugovor je inače ratificiran u svim zemljama članicama, negdje putem referenduma, negdje putem zastupničkog tijela (parlament) ali u svakom slučaju od strane legitimno izabranih predstavnika.


5. Vijeće ministara EU bespogovorno potpisuje sve zakone koje im EU komisija (EU Vlada) daje na potpis i pečatiranje. (Priznali da su 2008. potpisali sve zakone, a samo 15% pročitali jer '*vjeruju'* Eu komisiji).

Možete li navesti izvor ove informacije? No, sve da je to i istina, to samo po sebi ne znači da su prijedlozi regulative koje predloži Europska komisija loši.

Europska komisija nije Vlada EU-a. EU je organizacija sui generis i točno je da je njezina struktura složena kao i postupci odlučivanja, ali to isto tako ne znači da zato što je tome tako, da u tome ima nešto loše.

Također u Europskoj komisiji upravo sjede brojni stručnjaci iz raznih područja a ne političari, ljudi koji su do tih mjesta došli kroz vrlo zahtjevan i konkurentan selekcijski proces te doista posjeduju znanja iz određenih područja. I također dolaze iz svih zemalja članica EU.


6. Predsjednik EU komisije sam odabire članove EU komisije! EU komisija sama bira predsjednika EU komisije!

Članovi Komisije imenovani su na mandat od 5 godina dogovorom između država članica, što mora potvrditi Europski parlament, dakle predstavnici građana EU-a. Na prijedlog svake države članice imenuje se jedan član Komisije (povjerenik) uključujući predsjednika i viskokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Ukoliko Parlament izglasa nepovjerenje, cijela Komisija mora dati ostavku.

Takvi slučajevi su se i događali –da Parlament nije izglasao određene povjerenike ili da je Komisija bila prisiljena dati ostavku.

7. Zakone za EU komisiju piše 3000 radnih grupa za koje nitko ne glasa i nitko ne zna tko su. Ispisano je već 100,000 stranica zakona preko kojih se građani polako privikavaju na novi robovlasnički sistem!

Ovo je netočno. Jer "komitologija" – sustav odbora koji djeluju pri Europskoj komisiji, nije uključena u pripremu zakona već u njihovu provedbu. Te odbore čine predstavnici država članica EU-a i Europske komisije. Više informacija na: http://europa.eu/legislation_summaries/glossary/comitology_en.htm

Inače u svim zemljama članicama proces rada na nacrtima zakona je povjeren pravnicima i stručnjacima a ne izglasanim političarima. Riječ "robovlasništvo" u ovom kontekstu je čista floskula.


8. U EU možete glasati samo da bi izabrali zastupnike u EU parlamentu. Hrvatskoj je dozvoljeno samo 12 mjesta u EU parlamentu koji trenutno broji čak 784 zastupnika!

Već je u pitanju/ komentaru broj 4 i 6 objašnjeno tko je i kako izabran u institucije EU-a. Predstavnici koje su birali građani ne sjede samo u Europskom parlamentu.


9. EU parlament nema prava veta na zakone. EU parlament samo diskutira o već donesenim zakonima.

Europski parlament ima pravo veta. Naime, velika većina odluka u EU-u se danas donosi postupkom tzv. su-odlučivanja koji se temelji na načelu pariteta i znači da nijedna institucija (Europski parlament ili Vijeće EU) ne može usvojiti neki zakon bez pristanka one druge. Stoga, Europski parlament ima pravo zaustaviti prijedloge zakona.


10. Odluke poput rasprodaje svih hrvatskih nacionalnih bogatstava, naseljavanja Hrvatske, broja izbjeglica za prihvat, odlaganje radioaktivnog otpada, uzgoj GMO kultura će se donositi bez pristanka Hrvatske!

Niti jedna odluka ne donosi se bez pristanka država članica. Sve države članice sudjeluju u procesima odlučivanja u tijelima EU-a.


11. BBC već sada savjetuje cijeli svijet da razgrabi hrvatsku obalu i otoke. Postoje planovi o naseljivanju 250,000 ljudi i to samo u Dalmaciji! Ulaskom u EU, Španjolska je naseljena sa 5,5 milijuna useljenika, od čega samo 780,000 Rumunja, dok je Poljsku, nakon ulaska u EU, naselilo 60,000 Vjetnamaca. Tako će i Hrvatska dobiti nove stotine tisuća useljenika, pored 285,000 nezaposlenih Hrvata, gdje tzv. kukuriku koalicija sa hns-ovom kozom već priprema teren za veliko useljenje Hrvatske ako dođu na vlast, dok
druga hdz-ova koza tjera Hrvate da rade van!

Strahovi o masovnom naseljavanju Hrvatske strancima nakon ulaska u EU su neutemeljeni.

Prema podacima Eurostata, radnu snagu u Europskoj uniji karakterizira niska pokretljivost. Danas svega 2% stanovništva radi u nekoj drugoj državi članici EU-a. Istraživanja iz 2006. i 2008. pokazala su da je svega 1% stanovništva iz “nove” Europe odlučilo migrirati u neku drugu državu članicu EU-a. Stoga, primjerice, bojazan o “poljskom vodoinstalateru” koji će selidbom u Francuskoj preoteti posao francuskom kolegi pokazala se nakon proširenja Europske unije 2004. potpuno bezrazložnom.

Također, studija Ekonomskog instituta Zagreb ne predviđa da će doći ni do značajnog useljavanja ni do značajnog iseljavanja iz Hrvatske. Studija je dostupna na: http://www.eizg.hr/hr-HR/Pristupanje-Europskoj-uniji-ocekivani-ekonomski-ucinci-246.aspx

Što se ulaska stranih radnika (koji nisu državljani EU-a) na hrvatsko tržište rada tiče, Hrvatska će i nakon ulaska u EU biti u mogućnosti odrediti kvote radnih dozvola kao što to sad čine države članice EU-a prema Hrvatskoj i ostalim zemljama ne-članicama.


12. Lisabonski ugovor propisuje da se bilo koji državljanin EU može kandidirati za lokalne jedinice uprave ili mjesto u vladi bilo koje države članice. S obzirom na planove naseljenja Hrvatske, vaše lokalne jedinice
uprave ili gradonačelnik će biti birani iz redova stranaca koji će vas brojčano nadjačati nakon poplave useljenika, a koja će uslijediti upravo zbog hrvatske sačuvane ljepote kakvu je EU sebi već odavno uništila i hrvatskog Jadrana, najljepšeg mora na svijetu, koje bi takvom politikom useljenja stranaca postalo europsko, kad nemože biti hrvatsko. Ulazak u EU odgovara samo velikim članicama, ali ima katastrofalne posljedice na male. Hrvatska može biti prijatelj EU bez ulaska u EU! Da li EU to može?

Državljanin zemlje članice EU-a koji živi u drugoj zemlji (a nije njezin državljanin), može se kandidirati samo na lokalnim izborima. Izbor za političke funkcije na nacionalnoj razini nije omogućen za strane državljane. Također, u pitanju/ komentaru 11 je već objašnjeno da "poplave" stranaca neće biti, pa ni straha da će nas stranci preoteti.


13. Hrvatska vlada je potpisala ugovor o rasprodaji hrvatskih oranica i zemlje Europskoj uniji 7 godina nakon ulaska. Aneksom se hrvatska vlada obavezala da EU može jednostrano i poništiti taj ugovor već nakon 3 godine! Ne zaboravite: riječ zemlja se često koristi u zamjenu za riječ država!

Sedam godina nakon pristupanja Hrvatske u EU, zadržat će se ograničenja na prodaju poljoprivrednog zemljišta, uz mogućnost produljenja toga roka za dodatne tri godine te EU nije u mogućnoti jednostrano ukinuti ovo ograničenje. Tijekom prijelaznog razdoblja Hrvatska će moći razviti i osnažiti svoju poljoprivredu. Svrha ovog prijelaznog razdoblja je izbjeći da liberalizacija poljoprivrednog zemljišta izazove poremećaje na domaćem tržištu.

Također, to što će nakon 7 godina državljani EU-a imati mogućnost kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj ne znači niti da je hrvatska vlada potpisala ugovor o rasprodaji niti da je automatski EU vlasnik tih zemljišta. Vlasnici ostaju hrvatski državljani koje nitko ne može prisiliti, ako oni to ne žele, prodati zemlju strancima.

14. Eventualnim ulaskom Hrvatske u EU, NE otvaraju se nikakve nove mogućnosti izvoza hrvatskih proizvoda u EU, a koje već nisu ostvarene kroz "Sporazum o slobodnoj trgovini između Hrvatske i EU".

Ulaskom u EU, ukidaju se carine između zemalja te će hrvatski proizvodi samim time dobiti lakši pristup tržištu EU-a.


15. Eventualnim ulaskom u Europsku uniju bit će Vam zabranjeno zaposlenje uuniji slijedećih 7 godina, dok se danas tamo možete zaposlit odmah, ako nađete posla pored njihovih 30 milijuna nezaposlenih.

To nije točno. Naime, svaka država članica može (ali ne mora) uvesti privremeno ograničenje u pristupu tržištu rada odnosno razdoblje tijekom kojeg će građani Hrvatske trebati radnu dozvolu za države koje su uvele to ograničenje. Ako se to i dogodi, 7 godina je najduži rok, a on može biti i kraći – 3 ili 5 godina. A ne mora ni postojati. Odluku o tome donose samostalno države članice.

U zadnjem proširenju jedino su Austrija i Njemačka odlučile zadržati prijelazno razdoblje od sedam godina dok su ostale države članice ili u potpunosti otvorile svoje tržište rada, ili su to napravile nakon dvije odnosno pet godina nakon ulaska tih država u EU.

TABLICA 3. PREGLED OGRANIČENJA PRISTUPU TRŽIŠTU RADA DRŽAVA ČLANICA EU-a ZA DRŽAVE KOJE SU SE PRIKLJUČILE EU-u 2004. I 2007.
Države za koje nisu uvedena ograničenja: Cipar i Malta
Države za koje je uvedeno ograničenje na dvije godine: Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Slovačka, Slovenija (2004.);
Države za koje je uvedeno ograničenje na sedam godina: Bugarska, Rumunjska (2007.)
Države koje nisu uvele ograničenja za zemlje koje su se EU-u priključile 2004.: Finska, Francuska, Grčka, Irska, Portugal, Španjolska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina
Države koje nisu uvele ograničenja za zemlje koje su se EU-u priključile 2007.: Finska, Švedska, Cipar, Češka, Estonija, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska


16. Prema Lisabonskom ugovoru, ako bi vaša firma obavljala posao u EU, vaše plaće moraju biti hrvatske. Ukoliko želite studirati u EU, možete to i sada, ako vam roditelji to mogu omogućiti.

U EU-u ne postoji univerzalni europski model reguliranja plaće. Svaka kompanija samostalno odučuje o iznosu plaća svojim zaposlenicima. Iznos plaća nije u nadležnosti EU-a.

Vezano za školovanje, ulaskom u EU građani Hrvatske plaćat će školarine jednake onima koje su
važeće za državljane zemlje u kojoj se nalazi sveučilište ili će biti oslobođeni plaćanja školarine ukoliko i građani te zemlje istu ne plaćaju. Istina je da građani Hrvatske i sad mogu studirati u inozemstvu, ali ulaskom u EU će se šanse za stjecanje obrazovanja u drugoj zemlji EU-a povećati. Time će zapravo priliku za studiranje ili djelomično studiranje u inozemstvu dobiti i oni čiji roditelji nisu imućni.


17. Sad bi se plaćalo Bruxellesu putem izdvajanja: 50% prihoda od pdv-a + 50% prihoda od hrvatskih carina + godišnja članarina od 550 milijuna eura, što je ujedno i cijena Pelješkog mosta kojeg Eu inače brani graditi, jer se navodno ne uklapa u njihove vizure.

Europska unija se od 1970. financira vlastitim izvorima koji danas čine 99% prihoda EU-a. Riječ je o:
• doprinosu država članica koji iznosi 1,23% njihovog BDP-a (bruto domaćeg proizvoda),
• 1,4% njihovog PDV-a (a ne 50% kako se tvrdi u gornjem tekstu) i sredstvima prikupljenim od carina na uvoz roba iz zemalja koje nisu članice EU-a, te od davanja na šećer.
Ostali izvori prihoda su porezi na dohodak zaposlenika u institucijama EU-a, doprinosi država izvan EU-a koje plaćaju sudjelovanje u određenim programima EU-a, te razne vrste novčanih kazni određene zbog kršenja pravila tržišnog natjecanja.

Što se gradnje Pelješkog mosta tiče, odluka o tome hoće li se on graditi ili ne je apsolutno u nadležnosti hrvatske države. EU niti brani niti može zabraniti gradnju istog.


18. Eventualnim ulaskom Hrvatske u EU, hrvatski dug će enormno porasti. Primjer za to su države poput Portugala, Irske, Italije, Grčke, Španjolske koje Europska unija pogrdno naziva skraćenicom PIIGS (SVINJE), dok će izlazak iz EU značiti plaćanje do 30% jednogodišnjeg proračuna.

Upravljanje financijama je u nadležnosti države članice. Trenutno, EU nema utjecaja na zaduživanje zamalja članica jer svaka članica samostalno donosi odluku o zaduženju. Stoga, i njihov dug nema veze s EU nego s odlukama tih država.


19. Ako je hrvatsko zakonodavstvo sada usklađeno sa EU zakonodavstvom, čemu onda ulaziti?

Zato što će Hrvatska moći utjecati na odluke o tom zakonodavstvu. U suprotnom, bit će u položaju u kakvom je sada – da će ih usvajati a neće moći na njih utjecati.


20. Omjer ravnopravnosti Hrvatske u Europskoj uniji kao i mogući njen utjecaj u EU:** **
Europska unija (500 milijuna stanovnika)
Hrvatska (4,3 milijuna stanovnika)

Naravno da je utjecaj zemalja u EU-u proporcionalan njihovoj veličini. Ali to ne znači da su male zemlje zakinute u EU-u!!! Primjera radi, Njemačka s 82 milijuna stanovnika ima 29 glasova u Vijeću Eu-a (1 glas na gotovo 2.830.000 stanovnika), dok Malta s 416.000 stanovnika ima 3 glasa (1 glas na otprilike 138.000 tisuća stanovnika). Hrvatska će u Vijeću imati 7 glasova (1 glas na nešto više od 628.000 stanovnika). I sve zemlje – male i velike, sudjeluju u donošenju odluka u EU-u.

I na kraju, samo kao stvar za razmisliti: zar bi doista svih ovih 27 zemalja bilo tako nesmotreno da žrtvuje sav svoj suverenitet, ponos i mogućnosti odlučivanja da nisu prepoznali da biti dijelom EU-a ipak ima više smisla i daje veću snagu nego biti izoliran?




EU-referendum www.eu-referendum.hr
EU referendum - referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji - ulazak i članstvo Hrvatske u Europsku uniju - Hrvatska i Europska unija
 ·  Translate
EU referendum - referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji - ulazak i članstvo Hrvatske u Europsku uniju - Hrvatska i Europska unija
16
22
Andrej Vlasimsky's profile photoNeven Beranek's profile photoIvan Dorotić's profile photoScott Epperly's profile photo
7 comments
 
usuca-u
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
O anti-EU pamfletima

U posljednje vrijeme viđam Facebook statuse, postove i dokumente koji bi nas trebali "osvijestiti" o negativnim stranama ulaska u EU.

Nemam namjeru ulaziti u priču je li ulazak Hrvatske u EU pozitivan ili negativan. Čak neću tražiti ni konkretne greške u tim tekstovima. Ali mi je otužno da to ljudi postaju i puše jer su ti tekstovi većinom netočni, neprecizni, nepismeni (politički/ekonomski a nekad i pravopisno/gramatički) i besmisleni.

Evo jednog primjera da vidite o čemu pričam, a ovaj tekst je još najbolji koji sam vidio - ostali se uglavnom prenose putem Facebook Noteova.
http://protiv-eu.org/index.php?option=com_content&view=article&id=9&Itemid=22

Kao prvo, slično literaturi o čakrama, aurama, homeopatiji i Illuminatima, ti tekstovi sipaju "činjenice" bez linkova, izvora i autora. Meni je to dovoljno da bez da uopće gledam o čemu se radi odmah prestanem shvaćati taj tekst ozbiljno.

EU troši X novaca, Hrvatska će dati Y novaca, ulaskom u EU preplavit ce nas Z iseljenika...sve je to posve besmisleno ako nema nekog načina da se to lako provjeri. Odluku o glasanju na referendumu o ulasku u EU sigurno neću donijeti na temelju komada teksta za koji bi morao potrošiti dva dana istraživačkog rada da bih uopće potvrdio jesu li činjenice, brojke i datumi unutra točni.

Dalje, ti tekstovi brkaju ekonomske i političke pojmove. U većini njih nije jasno kad se govori o EU kao savezu država, a kad o EU kao administraciji. Tipična je tvrdnja (citiram):

"Korupcija je u mnogim sferama gospodarstva i politike jednako prisutna i u EU kao i kod nas, samo što se ondje događa na drugačije načine i sa specifičnim lokalnim posebitostima."

Na koga se to odnosi? Na zemlje EU? Ili na EU parlament? Ako su zemlje u pitanju, koje zemlje? Očito je - obzirom da se EU sastoji od 27 članica - da u nekim od tim zemalja ima više korupcije, u nekima manje. Postoje indeksi i organizacije koje se time bave. Ovakva "blanket statement" poruka ne znači apsolutno ništa, to je kao da kažete "tu je loše, tamo je isto loše, sve je to loše".

Također, često mi se čini da ti tekstovi uopće ne govore o EU, nego o širim pojmovima: kapitalizam, neoliberalizam i slično. Ali to jednostavno nije jedno te isto. Hrvatska se već odlučila za kapitalizam - ulazak u EU neće promijeniti neke procese i stanja koje proizlaze iz tog društvenog ustrojstva.

Treće, i po meni najbitnijie, sve se izvlači iz konteksta, dakle ti tekstovi jako malo govore o Hrvatskoj u EU. Nitko ne tvrdi da je u EU sve idealno, pitanje je koliko je to za NAS dobro, i koliko je to za nas BOLJE od ovog što bi se dogodilo NEulaskom u EU.

Onaj primjer s korupcijom to dobro ilustrira. Promislite o sljedećoj rečenici: "U Njemačkoj ima korupcije, dakle Hrvatska ne bi trebala htjeti biti asocirana s Njemačkom". Takva logika bez neke kvantifikacije nema smisla.

Hrvatska posljednjih 20 godina nije bila u EU. U to je vrijeme prilično loše vođena (eufemizam, znam). Svaka analiza da li bi Hrvatska trebala u EU trebala bi vrlo ozbiljno uzeti u obzir ono što će biti ako ne uđemo u EU. Takvu još nisam vidio.
 ·  Translate
Demokratska inicijativa protiv Europske unije
2
1
Ivan Hobbes's profile photoMiroslav Wranka's profile photo
 
premalo slika mačaka...
 ·  Translate
Add a comment...
In his circles
61 people
Have him in circles
1,740 people
Holidays At's profile photo
Jose Rogers's profile photo
сергей гапоченко's profile photo
Stylar india's profile photo
Dudhat Dharmesh's profile photo
Priyaranjan Padhy's profile photo
ch sikandar's profile photo
Aku Konsultanpajak's profile photo
Predrag Repac's profile photo

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
O snovima i državnim ustanovama

Sanjao sam da trebam u nekoj javnoj ustanovi dobiti neku potvrdu. Radnja sna je nebitna, ali me fasciniralo kako je moj um plastično prizvao sve sitne detalje vezane uz stvarna iskustva te vrste.

Sve se događa u zgradi s puno vrata, u kojoj se gotovo nemoguće snaći. Na svakim je vratima gomila izblijedjelih natpisa, ispisanih valjda još na igličnom pisaču, obilno prelijepljenih selotejpom. Svaki od njih ima bar jednu isprvaku korektorom i kemijskom olovkom. Na njima, uz mnoštvo nerazumljivih poruka, nalazim radno vrijeme, uz obavezno naznačenu jednoipolsatnu pauzu. 

Nakon što sam pogrešno čekao u pogrešnom, nevjerojatno neurednom uredu, krcatom stolica i CRT monitora, čistačica u tamnoljubičastoj kuti me upućuje na pravo mjesto -- vrata preko puta. 

Grozničavo pregledavam dokumente koje imam, no koliko god provjeravao, znam da će mi nedostajati barem jedan papir. Ulazim. 

In somnis veritas. U snovima je, katkad, istina. U stvarnosti bih možda bio odvažniji, no u snu sam krotak i prestrašen pred prilično izobličenim gospodinom koji mi je otvorio. Nervozno pregledavanje dokumenata, a ja sam se već pomirio sa sudbinom, i zapravo se nadam da će mi barem biti dopušteno danas otići po taj papir koji mi (zasigurno) nedostaje i obaviti sve u jednom danu. 

Opet detalji:  Oba muškarca koji sjede u uredu neuredni su, sijede, zapuštene kose, u smeđim đemperima navučenim preko kariranih košulja. Čitav prostor ima onu žutosmeđu boju koju samo godine uživanja nikotinskog dima mogu stvoriti. Pretrpani ured miriše na kombinaciju jeftinih cigareta, loše espresso kave, starih papira i prašine. 

Naravno da mi fali neki papir. Gospodinu je, čini se, pauza, jer je na sebe obukao prašnjavi kaput, no s nogu me upućuje kako da dobavim dokumente koji nedostaju. 

Ja, baš kao i u pravom životu, odustajem i odlazim.
 ·  Translate
1
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Primjer kako stvari mogu biti užasno jednostavne.

Lalovac je rekao da samo u prosincu ministri, uglavnom neopravdano potroše 5 milijardi kuna. To im je ove godine zabranio i uštedio oko 3 milijarde kuna (izvor: tportal.hr).

Dakle SAMO na bahatom i nepotrebnom trošenju love pred kraj godine.

S druge strane, ukupni državni prihod za 2014 od poreza na dobit je oko 6.2 milijarde kuna.

Znači, ugrubo, samo da se ministarstva odreknu putovanja, domjenaka i općeg razbacivanja para samo u jednom mjesecu mogli bismo smanjiti porez na dobit sa 20 na 10 posto.

A da neki političar predloži tako nešto proglasili bi ga u najmanju ruku ludim.

Da još malo pojasnim poantu, želim naglasiti da je ovo s porezom na dobit samo primjer. Isprva je tu bio i porez na dohodak, no Marko Rakar me ispravno podsjetio da je riječ o decentraliziranom prihodu pa mi matematika nije štimala. No to je zapravo nebitno.

Bitno je samo jedno: Ministar financija je malo strože pogledao druge ministre u prosincu i uštedjelo se 3 milijarde kuna.

Da se država pak treba odreći 3 milijarde kuna zbog bilo čega od navedenog, recimo:
-- porezne reforme slijedom koje bi se poduzetnicima olakšalo poslovanje
-- povećanja plaća državnim službenicima
-- smanjivanje doprinosa za mirovinsko i/ili zdravstveno

to ne bi prošlo jer smo u krizi i nemamo novaca. Meni je to suludo.   
 ·  Translate
1
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Tiranija po UPS-u

Nedavno sam naručio paket od jedne australske firme. Ništa posebno, jedna majica, 35 australskih dolara (oko 23 eura, ovo će biti bitno kasnije) plus 18 AUD shippinga UPS-om. 

Nakon što je paket stigao u Hrvatsku, dobio sam poruku od Overseas d.o.o. (hrvatski partner UPS-a) da je riječ o carinskoj pošiljci na koju se mora platiti PDV -- i njihovu uslugu "posredovanja" pri carinskom postupku koja stoji ravno 150 kn plus PDV. 

PDV na sve pošiljke skuplje od 22 EUR moram platiti po zakonu RH, i tu nema problema. Ali UPS-u International sam već platio 18 AUD za dostavu pošiljke, i ne pada mi na pamet domaćem UPS-u platiti više od originalne cijene pošiljke za njihovu "uslugu". Zastupnici UPS-a to sam i rekao, na što sam dobio odgovor da mogu zatražiti da paket vrate pošiljatelju, ili eventualno tražiti drugog špeditera. 

Zanimljivo je da Overseas, legende kakve jesu, ima na svojoj web stranici opsežan članak o ovoj tematici nazvan "Carinjenje: Treba li zbog neznanja biti nezadovoljan online kupovinom?" (http://www.overseas.hr/carinjenje-savjeti)

U tom se članku citira Carina RH, te se kaže "Fizička osoba nije dužna angažirati špeditera i pošiljku koja joj je stigla iz inozemstva može kroz postupak carinjenja provesti samostalno."

No, spomenuta zastupnica Overseasa tu opciju ne nudi. U više navrata tvrdi, citiram, da mi je "potreban špediter koji ima položen stručni ispit za izdavanje carinske deklaarcije".

To mi je manje bitno. Ne pada mi napamet igrati se špeditera i baviti se ispunjavanjem carinskih formulara. Ono što je sporno je iznos koji Overseas traži za ispunjavanje tog formulara, koji je neproporcionalan vrijednosti pošiljke i općenito suludo visok -- u ovom slučaju, dvostruko viši od iznosa cijene dopreme pošiljke od UPS-a iz ne baš bliske Australije. 

Naravno, nije ovdje riječ o ničem novom. Svatko tko je nešto kod nas naručivao od (izvan RH, inače vrlo povoljnih, brzih i učinkovitih) kurirskih službi tipa Fedex ili UPS vjerojatno se susreo s istim problemom -- platiti ogromni, besmisleni namet za ispunjavanje formulara, ili vratiti pošiljku pa je poslati u neku normalniju zemlju. Razlika je samo u tome koliko su zastupnici tih službi (redom, Rhea d.o.o i Overseas d.o.o.) odlučili naplatiti nameta na koju pošiljku i koliko su revni u svom naplaćivanju takvih nameta. 

(Situacija se nešto poboljšala ulaskom u EU, jer unutar EU više nema carinjenja, pa nema ni osnove za naplatu "zastupanja" ili "posredovanja" pri carinskom postupku. No, za sve pošiljke izvan EU koje stižu u Hrvatsku, stvari su iste). 

Ono što mene zanima jest: dokle? Dokle ćemo mi Hrvati za pošiljku od 200 kuna iz Amerike, Kine ili Australije morati plaćati još 200 i kusur, dakle više nego dvostruko)?

Naručite li u Ameriku nešto iz Kine UPS-om, platit ćete UPSu poštarinu i to je to. Nema dodatnih poreza, nameta i fee-jeva. Koliko ja znam (a ispravite me ako griješim), isto vrijedi za većinu zemalja EU). No, u Hrvatskoj će vas UPS nemilosrdno oderati, što u praksi znači da većina ljudi koja ima iskustva s online naručivanjem jednostavno izbjegava UPS i Fedex dok je god to moguće. 

U ovom zadnjem slučaju, riječ nije toliko u novcima, nego u principu.

Izdvojio sam oko 177 kuna za majicu na popustu. platio još 91 kunu UPS-u za shipping iz Australije. Spreman sam platiti i 44 kune PDV-a na vrijednost pošiljke. No nema APSOLUTNO NIKAKVE ŠANSE da Overseasu, ovlaštenom partneru UPS Internationala, platim još 187.5 kuna da ispune jedan obrazac i da mi dostave pošiljku od granice do Zagreba. 

Kontaktirao sam UPS International i dobio neki generički odgovor. Planiram to eskalirati i vidjeti kakav ću odgovor dobiti od nekog na nekoj rukovodećoj poziciji. Čak i ako je nekim domaćim tijelima koja bi na ovo mogla utjecati svejedno, siguran sam da UPS-u nije svejedno tko ga i kako zastupa u Hrvatskoj. 

U međuvremenu me zanimaju vaša iskustva. Javite se, jer ovo maltretiranje nikad neće prestati ako se ne pobunimo. 
 ·  Translate
5
3
Mate Rimac's profile photoMirka Knežević's profile photoDavorin Černoga's profile photoDario Barbarić's profile photo
12 comments
 
Živo me zanima da li je slična situacija i u drugim zemljama u EU. I koliko tek nas tvrtke deru jer ne gledamo na svaku kunu i iznosi od par-sto-kuna se obično zanemare...
 ·  Translate
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Zašto flat za HT još uvijek nije flat?

U Hrvatskoj, čini se, vrijede neka druga pravila kad je u pitanju riječ "flat" internet. Ta bi riječ, naime, trebala značiti neograničeno korištenje interneta -- obično s tzv. "fair use" klauzulom, koja štiti ponuđača usluge od baš izrazito pretjeranog korištenja s korisnikove strane, no u 99% slučajeva neograničenom. 

Ne-o-gra-ni-čenom. To ne znači jedan gigabajt prometa pa smanjenje brzine, niti 5 gigabajta prometa pa poslije moraš nadoplatiti za dodatnih 5 gigabajta, niti bilo kakva druga kombinacija. FLAT. 

Ovaj mjesec mi je istekao dvogodišnji mobilni ugovor s HT-om. I, taman prije isteka nazove me njihova agentica i ponudi mi produljenje ugovora na 12 mjeseci, po 135 kuna, sve flat. 

"Sve flat," pitam ja? "Sve," kaže ona, pozivi, poruke, samo ćete SMS parking i slično morati platiti. Na to ja izričito pitam da li se to odnosi i na internet, i dobijam potvrdni dogovor. Ja naivno povjerujem i pristanem na ponudu. Sve se "potpiše," riješi i produlji još za vrijeme tog razgovora. 

Dobivam poruku da mi je aktivirana opcija Business plan L s popustom te opcija Flat. Lijepo. 

6 dana kasnije, dobivam poruku da sam iskoristio svojih 1GB te da će odsad promet ići po smanjenoj brzini. Dakle 64 kbps, dakle internet postaje neupotrebljiv.

Ne znam da li ste ikad iskusili rad na toj brzini, ali to nije dovoljno ni za šta. Facebook na mobilnom uređaju se otvara nekoliko minuta. Užas. 

Nazovem HT i provjerim i imam što čuti: ja u sklopu te tarife uistinu imam samo jedan gigabajt, a njima je žao što sam ih krivo shvatio. 

Napominjem da mi agentica tijekom inicijalnog razgovora niti u jednom trenutku nije spomenula 1GB prometa te posljedično smanjenje brzine. Te da sam izričito pitao da li je internet flat, i dobio potvrdan odgovor.

Kažu da te razgovore snimaju, neka mi dokažu da ne govorim istinu. 

Meni to smrdi na prijevaru. 

Da bi stvar bila zabavnija, ona poruka o opciji "FLAT" nema veze s internetom, to je neka HT-ova opcija za besplatne poruke i 5000 minuta razgovora (dakle, opet nije flat ni po kojoj definiciji, al eto, tako se zove). 

Evo je ovdje, ako vas zanima -- https://www.hrvatskitelekom.hr/poslovni/mobilne-usluge/pretplatnici/tarifne-opcije/opcija-flat-poslovni

Problem je što mene baš briga za minute i poruke. Meni je bilo rečeno da imam flat internet, što nemam. 

I molim lijepo da mi se ne prodaje demagogija da je taj usporeni internet zapravo flat. Nije. To je neupotrebljivo spori internet koji nekom tko išta ozbiljno radi nije dosta niti za skinuti mejlove. 

Zanimljivo je kako mi je isti taj HT nedavno u razgovoru s agenticom tvrdio da me roaming košta 9 kuna po minuti, iako je u cijeloj EU uvedena maksimalna tarifa od 2.27 za odlazne pozive. Tek nakon konzultiranja preko Twittera sam uspio potvrditi da ne moram kupovati posebnu roaming tarifu da bi dobio cijene koje su mi zakonima EU zajamčene. 

Uglavnom, ako vas nazove HT i ponudi vam "sve flat" za 135 kuna, znajte da to zapravo znači 1GB mobilnog prometa nakon čega ćete svaki idući gigabajt plaćati 30 kuna. A pravi flat internet zaboravite -- takvu opciju oni uopće nemaju. 
 ·  Translate
7
Jovica Popovic's profile photoStan Schroeder's profile photoMarko Blažeković's profile photo
3 comments
 
Flat je promet, sto je tehnicki gledano istina jer mozes skidat koliko oces po 64kbps. Za brzinu ti i tako nikada nista ne mogu garantirat niti to rade, pa su onda ubacili i ovu foru.  Ja sam isto tako dozivo taj flat kao i ti, samo prije jos godinu i nesto pa sam se vec i navikao na tu foru ali ocigledno se nije još skupila dovoljna kolicina usera da im jebu majku radi toga da to promjene pa i dalje ljude zajebavaju.
 ·  Translate
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
O mobilnim aplikacijama i električnim transformatorima. 

Nekoliko mojih prijatelja lajkalo je novi tekst Olega Maštruka, evo linka: 

http://www.bug.hr/komentari/gigant-giganta/127942.aspx

Tekst onako pomalo sa sjetom govori o dva diva: ukrajinskom golemom avionu Antonov i transformatoru tvrtke Končar energetski transformatori, koji će se upravo ovim avionom prenijeti na Filipine. Slažem se sa osnovnom premisom: ljude je premalo briga za ovaj značajan događaj, a previše briga za raznorazne trivijalnosti, tipa koji je nogometaš i za koliko novaca prešao u koji klub. Tekst je odličan...sve do ovog dijela:

"KPT se vodi i sklapa poslove isto kao i prije trideset ili četrdeset godina. Je burazi, recite vi što hoćete, ali sve što u ovoj zemlji vrijedi ili je vrijedilo (ali je rasprodano) stvoreno je u vrijeme vaših očeva i djedova. Sada svi skupa u očaju od šačice startupa i njihovih aplikacija za mobitele od po dolar i dvajspet centi očekujemo da nas dignu iz pepela, zaposle stotine tisuća mladih (i starih) i dokinu kataklizmičku nezaposlenost, čak i među generacijama koje, zbog jedne druge katastrofe - demografske - zapravo nikada nisu bile brojčano manje i po tom parametru lakše zaposlive."

Prilično je nevjerojatno vidjeti ovakvu tvrdnju od nekoga tko godinama piše za razne IT tiskovine. Da, to što Končar radi je lijepo, ali iskreno, to je jedna firma sa prilično ograničenim kapacitetima zapošljavanja, a sumnjam da će u Hrvatskoj niknuti deset novih firmi koje će proizvoditi tu vrstu transformatora. 

S druge strane, tržište mobilnih aplikacija je OGROMNO. Pretpostavlja se da će narasti na 143 milijarde dolara u 2016. (http://www.visionmobile.com/blog/2013/07/developer-economics-app-market-forecasts-2013-2016/) Pametni telefoni preuzimaju tržište i njihov udio će prema svim procjenama rasti i idućih nekoliko godina. 

U hrvatskoj ima mnoštvo uspješnih tvrtki koje se bave razvojem mobilnih aplikacija, i sve su u posljednjih par godina iskusile velik rast -- nabrojat ću samo dvije velike, Pet Minuta i Infinum, ali ima ih na desetke. 

Bez da ulazim u definiciju startupa, koja je ionako danas na klimavim nogama, mogu reći da znam i pregršt ljudi u .hr koji su razvili neku aplikaciju za iOS ili Android i od toga sasvim lijepo žive. Ima domaćih priča o uspjehu i vani (https://en.wikipedia.org/wiki/Doodle_Jump), ali ima ih i tu, i oni plaćaju porez i doprinose našoj otužnoj ekonomiji. 

Razvojnih programera mobilnih aplikacija treba u Hrvatskoj više nego ikad. Po mojoj procjeni, nekoliko stotina godišnje. Provjerite stranice za zapošljavanje, vidjet ćete koliko firmi konstantno traži iOS ili Android developera. 

Ukratko, prije će nas mobilne aplikacije izvući iz krize nego transformatori -- uz svu čast i dužno poštovanje Končaru koji i sam pratim i poznajem kao jednu od najboljih domaćih proizvodnih firmi. 

Da odmah razbijem i još jedan suludi mit koji sam vidio na fejsbuku -- a to je da je tehnologija koja prethodi nekoj drugoj više vrijedna. Dakle, otprilike, "Končar radi transformatore, koji proizvode struju, a za mobitele treba struja, pa dakle Končar više vrijedi i značajniji je od tvrtki koje razvijaju mobilne aplikacije." Po toj logici HEP i INA će, valjda, pokrenuti našu ekonomiju. 

To je totalna bedastoća. Nema ništa loše u proizvodnji struje, kopanju ugljenja, crpljenju nafte, no to ne znači da je razvoj mobilnih aplikacija neka igrarija kojom se bavi samo neozbiljna klinčadija.

Edit: ispravio ime firme. 
21
3
Stan Schroeder's profile photoZeljko Riha's profile photoBoris Radošević's profile photoSiniša Sharairi's profile photo
4 comments
 
John Bonbon: Prije svega, kad bi ama baš sve to što si napisao bilo točno, moja poanta i dalje stoji: Zašto dok se hvali Končar pljuvati po startupima i mobile aplikacijama kao nečemu nebitnom. To je sukus cijelog mog posta.

Što se tiče ostaloga, imaš do neke mjere pravo, ali da sad idemo ulaziti u cijelu priču vidjelo bi se da stvari nisu tako jednostavne. Em je KPT u većinskom vlasništvu Siemensa, em postoji već puno godina za razliku od tvrtki koje spominjemo (tko zna, možda će Pet Minuta za 10 godina imati 1000 zaposlenih). Najbitnije od svega, ovu deindustrijaliziranu zemlju će biti jako teško ponovo industrijalizirati, no puno se lakše može potaknuti i potpomoći neke nove proizvodne grane, recimo softver. 

Ima jedan fantastičan tekst o Malti, pročitao sam ga, ne bi vjerovali, u Lufthansinom časopisu dok sam negdje letio, i tu se nabraja što je sve Malta poduzela da potpomogne razvoj industrije koju tamo ima smisla razvijati, a to je, prema njihovim analizama, farmacija i razvoj mobilnih igara. Možda negdje nađem taj tekst pa to bude osnova za neki novi post. Mi u .hr nismo napravili takvu analizu, zapravo smo miljama daleko od toga, ne znamo što je najbolje za nas. Ja ne kažem da su to mobile appovi, ali znam da je tu lakše biti konkurentan nego u nekoj teškoj industriji. 
 ·  Translate
Add a comment...

Stan Schroeder

Shared publicly  - 
 
Nenad Bakić o EU pamfletima. Čovjek se bolje razumije od mene, i tekst mu je konkretniji nego što bih ja mogao napisati. Time i završavam ovu priču o EU, argumenata protiv suvislih sam čuo malo, argumenata za zapravo isto malo, a najuvjerljivijim mi se čine argumenti protiv NEulaženja. Dakle, od dva zla...

Naše biračko tijelo je ionako naviklo na takav izbor, ne bi im to trebalo predstavljati velik problem.
 ·  Translate
3
Ivan Hobbes's profile photoBozena Specic's profile photo
2 comments
 
Pisi tvoj mobittel wats app kuss
Add a comment...
People
In his circles
61 people
Have him in circles
1,740 people
Holidays At's profile photo
Jose Rogers's profile photo
сергей гапоченко's profile photo
Stylar india's profile photo
Dudhat Dharmesh's profile photo
Priyaranjan Padhy's profile photo
ch sikandar's profile photo
Aku Konsultanpajak's profile photo
Predrag Repac's profile photo
Work
Occupation
European Editor at Mashable.com
Employment
  • Mashable Inc.
    European Editor, 2007 - present
Basic Information
Gender
Male
Story
Tagline
Gnarly dude.
Introduction
European Editor at Mashable.com
Bragging rights
Burly, has a lot of band t-shirts, looks like a certain celebrity
Places
Map of the places this user has livedMap of the places this user has livedMap of the places this user has lived
Currently
Zagreb, Croatia
Links
Contributor to